nedjelja, 29.05.2005.
ZAGLUPLJIVANJE NACIJE - #2
|
Nakon pomnog čitanja članka o zaglupljivanju nacije utvrdio sam da je moj komentar na vašem sajtu bio potpuno suvišan i bez ikakvog smisla, pa bih vas molio da ga u potpunosti zaboravite i prihvatite moju ispriku. Što se tiče samog Hrvatskog Idiota koji se prikazivao na Novoj TV, mislim da je ta emisija ipak bila «malo» previše, tj. bez ikakvog smisla, dosadna te monotona i da u njoj nije bilo ni trunka zabave. Kada bi se čovjek zapitao u čemu je štos gledati (brižne) natjecatelje s oskudnom školom kako plaču zbog toga što ih je Velečanstveni Žiri tvoren od najvećih hrvatskih (poznatih) debila izbacio. Još veća glupost je ljudska glupost što su «i» taj program pratili. Protiv Big Brothera nemam ništa. Samim natjecateljima je bilo rečeno prije ulaska u kuću da će se svaki njihov pokret vidjeti na televiziji i oni su na to pristali. Ono s čim se slažem s vama je to da mediji ipak malo pretjeruju objavljivanjima gluposti poput: što stanari rade, s koje strane kreveta spavaju, što im smrde noge i slično... No, narod je dobio što je tražio! Toliko dugo-očekivani reality show je stigao na naše ekrane. «Toj firmi», kao i svakoj drugoj je cilj izvući što više novaca iz dragih gledatelja i to su uspijeli svojom koliko-toliko ispranom originalnošću. To da su ti showovi namješteni, netreba ni pričati... U takvim emisijama ima više politike nego kakve zabave... Ajde, ajde, ti reality showovi još nekako mogu proći jer su to sada «TV moda». Ono u vezi s Mljetom i zaštitom istog, potpuno se slažem. Ono što me iritira nijesu reality showovi, već emisije isfurane švabima poput MJENJAM ŽENU, PRIJATELJ NA KVADRAT i ostale šuć-muć-pa proli emisije u kojima nema 5% gledivosti i niti toliko originalnosti... To je moje mišljenje o tim serijama i emisijama... Sve u svemu, televizija i je smeće... |
ponedjeljak, 23.05.2005.
BITI gay ILI NE BITI??????????
|
Današnja glavna tema: Gayevi. Zašto baš oni, ha? Zašto ja ne opisujem heteroseksulace? E pa, gayevi, kao gayevi, specifična i posebna su «vrsta» ljudi, barem za mene. Gay se može postati iz jednostavnog razloga, recimo da je taj muško izgubio povjerenje u ženske. Drugi razlog je ovaj od Georgea Michaela. Čovjek glazbom (zasluženo) zaradio tone i tone novca. Dakle, novac ima. Ono što mu još nedostaje su ženske. Svi znamo da se ženske doslovno ljepe na muške koji imaju para, pa tako i na njega. Drugim riječima, imao je i para i ženska koliko je god htio. Nakon par godina, ženske su mu postale monotone, i prešao je u drugu sexualnu orijentaciju, gayeve. Za mene gayevi su stvarno hrabri ljudi, koji znaju što žele. Gledajući TV vidio sam da ni jedan gay nije ružan! Svi su lijepi kao slike... Hrabri su zato što na TV-u se usuđuju reći: «Ja sam gay!» Za to stvarno treba imati muda. Poznajem mnogo ljudi koji misle da su gayevi mentalno poremečeni ljudi, te pričaju kako bi ih oni objesili, kidali im glave i slično. Onaj ko se usudi reći nešto protiv gayeva, njega treba objesiti. Sada ću reći ono što je već isfurano: pa i oni su ljudi... Možemo se kladiti da će za koju godinu biti u modi biti gay, vjerovali vi ili ne... Evo, jedna statistika koja je namijenjena ženskama. Dakle, vi ste ženska i sad morate odabrati čiji vam se profil više sviđa, pa krenimo: GAYEVI Muškarci s velikim životnim iskustvom, imaju mnogo prijatelja, tako isto i prijateljica. Vrlo često imaju puno para. Nema gayeva koji nije šaljivac i koji nije zgodan. Kako ljudi kažu, gayevi su puno komunikativniji, zanimljiviji i zabavniji ljudi. Nemaju nikakvu mržnju prema heterosexualcima. Dakle, ako se mene pita, savršeno! Jedini je problem što se cura može zaljubiti u njega, ali on u nju neće... HETERO Probati ću obuhvatiti jedan mali đir heteroseksualaca, tako da ne mislite da ja mislim na većinu, tj. na sve heteroseksualce na ovom svijetu. Ljudi koji se žale na svoje plaće, rijetko se smiju i NISU tako OPUŠTENI i OTKAČENI kao gayevi. Dvije vrste heteroseksualaca: oni koje mrze gayeve i oni koje boli k*** za njih. Zamislite da upoznate muškarca s mržnjom prema gayevima... Šta reći tom čovjeku??? To je bilo to... I sada vi meni recite, ko vam je draži? Pričajući s jednim (ne)prijateljem na Iskon Chatu zvanom JUSELES, svidjelo mi se njegovo razmišljanje... Juseles i još jedan tip svađali su se jesu li gayevi poremećeni ili ne... Ovaj tip kaže da će objesiti sve gayeve, da mu se gade, da mu smetaju itd. Juseles je njemu rekao: «pa meni se hendikepirani gade, tako i invalidi, pa šta im mogu? Da ih sve pobijemo? Ne, to nije rješenje...» S ovim djelom se slažem. No, juseles je rekao da je «biti gay» urođeno. Mislim da to nije istina. Mislim da svaki muško koji se rodi da je hetero, te da svojim životnim iskustvom poslije steče to da «bude gay», i ako su to oni odabrali to je OK. Eh, to je to što ja mislim o gayevima... |
utorak, 17.05.2005.
U gradu do 215 km/h...
...Sada se nesjećam točno kada, ali recimo prije mjesec dana upitao sam svog prijatelja kad ćemo đir na njegovom motoru. Rekao je da idemo slijedeći vikend, da će tada probably biti free. Usput nešto popričamo o njegovom motoru, ovo-ono, 1400 kubika i 116 konja... Pitao sam ga koliko ga je najviše razvuko, kaže da je išao 240 km/h. To je bio Suzuki GSX 1400 R, naked. Prije nešto što sam otišao doma, rekao sam mu u stilu ovom: "Ako ga ne budeš razvukao, neidem s tobom!" On kaže: "A valjda ćemo uspijeti nešto napraviti, samo nemoj nikom ništa pričati..., OK?" Obojica se nasmiješimo onako "opasno" "bajkerski" i kažemo jedan drugom: "Vidimo se!" Došao je taj dan, vruće za popizdit, ja se vani igram s mačkom i čekam njega. Dođe on, kaže da ide kupiti kruh na brzinu i da obućem jaknu, a da kacigu ima u stanu. Obućem se, dođem dolje, on mi namjesti kacigu... Stavi ključ tamo di se inače i stavlja, okrene ga, sve se resetira, napucaju se kazaljke do kraja i vrate na nulu. Stisne dugme i kresne ga. FUM! Čuje se motor od 116 konja kako bruji. Malo doda gasa, a motor ono, samo što ne poleti. Lijepo ja sjednem, sjedne i on i krene polako na otvorenu (gradsku) cestu. Prije nego što smo došli na lijepu, ravnu cestu koja baš i nije tako beszopasna morali smo izaći iz zavoja. U međuvremenu kaže on da ga uhvatim oko struka, ja to napravim... On ga napuca..........ffffffffuuuummm, 140 km/h, crta puna, zabranjeno preticanje, zaobiđe dvojicu lijenih automobilista koji su možda išli jedva 100 km/h. Nikog dalje po cesti, DO KRAJA....... KAO RAKETA.... FUUUUUUUUUUU čuje se vjetar, rastura mi uši, ja van sebe, mislim u sebi, gotovo je, sad ćemo izletiti iz ceste i nema nas... Ganja ga on 215 km/h... Jedan kilometar prošli u par sekundi... Okrene se on za dolje... i oped.... FUUUUUUU, osjećam se kao da ću puknuti, nemogu disati, cesta uska, a još od brzine imao sam osjećaj da se sužuje i da letimo... Gledam stabla kako se redaju brzinom od 215 km/h i čekam kada ćemo završiti OUT. Proletismo to i on polako usporava, svi nas gledaju širom otvorenih očiju i psuju, "ovi su budale, mogli su završiti mrtvi..." Onda smo išli đir do auto kampa, malo pričali, zahvalio sam mu se za đir, I OPED ĆU MU SE ZAHVALITI, DAKLE, HVALA TI. Dođem ja doma sav blijed, nemogu hodati, idem do brata, kažem mu da smo ganjali, on se počne smijati i kaže: "Nemogu vjerovati..." E, sad neki od vas misle da sam budala... pa i jesam. A znate zašto??? Zato što bih to oped ponovio, ponovio bi 100 puta i da idemo 303 km/h... Žene bi rekle da je muškarcima samo do sexa stalo, e pa, meni nije, meni je samo do brzine stalo :))) Ah, šta se može... Sada ide zaključak :) .................................1) Skužio sam zašto bikeri vole toliko juriti... to je zato što se tada osječaš močnim, brzim, niko ti ništa nesmije, jednostavno rečeno, bog si. To se i meni sviđa, pa sada imam traume što nemam svoj omiljen motor: Kawa ZX 12 R, ali čim odrastem, kupiću si ga... vjeruj mi! 2) Dan-dva nakon vožnje gledam ti ja TV, i vidim ono nesreće, obitelj iz tog i tog grada završila je smrću pri brzini od 80 ili 100 km/h. Druga vijest bila je da je sa tim i tim autom izletio s autoceste pri brzini od 120 km/h te da je završilo smrću... a mi po gradskoj cestici do 215 km/h i nije nam se ništa desilo, lijepo, ha? A kad čujem da se ovakve nesreće događaju popularno kažem: $HiT H@pp€n$... ------>>>> Na slici je Suzuki GSX 1400, ali to nije onaj noviji R, jelte? |
utorak, 10.05.2005.
Par riječi o žandaru!
Sigurno ste se hiljadu puta zapitali ko je žandar... E pa, sad ću vam otkriti tajnu. Žandar je rekli bismo danas, čovjek. Bivši kolumnist. Na ovom blogu. Kada biste ga upoznali, i vi biste ga sami izbacili, bilo to iz kuće ili uredništva. Odkad je izbačen na ulicu, non-stop nam šalje prijeteća pisma u stilu da će uredništvo dignuti u zrak i slične besmislene dječarije. Nakon mnogo upozorenja on i dalje ih šalje te uporno govori da nije on. A tek da ga vidite! .... (.... = bez komentara)! Evo, toliko što sam imao reć o njemu. Više nemam ništa, ostalo procjenite vi. Ovo na slici je on, dakle, upoznajte se sa njim, popričajte te UVIDITE koji je on... |
petak, 06.05.2005.
od hrvatskoga do povijesti
|
Dobro, možda naslov i nema baš smisla, ali probat ću vam ukratko objasniti o čemu se radi. Taj dan (nesječam se dali je bio sunčan ili nije) dignem se iz kreveta. Kada sam obavio pizdarije koje sam morao, nabio sam torbu tešku 20 kila na leđa i krenuo u školu. Na prvom satu, hrvatski jezik. Čitamo mi iz čitanke neke glupe textove o ratovima, kako su ljudi ginuli u ratu, kako je rat najveće sranje na svijetu itd. Nakon što smo to pročitali, učiteljica nam je zadala da napišemo sastavak što mi mislimo o ratu, što bi mi radili da smo u ratu i sl. pizd. Ja razmišljam u sebi: jebote, koji kurac nas toliko opterećuju tim ratovima, uvijek su govorili; rat je nešto najgore, bio pa prošo, netrebamo se prisjećati ga...! Zašto nas, klince od 15 godina opterećuju ratovima??? U naj-mladosti kada bi se trebali samo zajebavati oni nama seru o ratovima..... Zazvonilo zvono, napokon došao 6. sat, povijest. Na redu je bila lekcija (nebiste vjerovali) LOKALNI RATOVI.... PEH!!!!! Oped spominjanje ratova, nakon prvog sada i šest sat plus to da smo i 2. i 3. i 4. i 5. nešto malo pričali o toj temi. Niko ne sluša učiteljicu, svi se zajebavaju i njoj to dopizdi pa kaže: vidim da je to vama dosadno, uradite sami lekciju! Pa jebate, kome nebi bilo dosadno da od 1. do 6. sata seru o ratovima, uginućima i to 15-godišnjacima, a ne 80-godišnjacima......... Kada sam napokon došo doma, sjednem na fotelju, da se malo odmorim, upalim TV, stavim teletekst kad ono glavna vjest: OBILJEŽAVA SE 10. OBLJETNICA OPERACIJE MUNJE I GROMA!!!!!!!!! Ah, šta da ti kažem...... |
subota, 30.04.2005.
NASLOV: ma @ŁO AUTOR: ALiEN
|
Danas kupio moj brat novi broj ACKERA... Dođem ja do strane 98. Da, kolumne powered by Gand. Čitam ja i čitam, kao uvijek zanimljivu kolumnu... Dođem do dijela u kojem sam pronašao sebe, tj. Gand je napisao nešto O MENI!!! Moram priznati, to sam i očekivao jer sam mu poslao e-mail ovakvo izgleda:"Pozdrav Zoran. Ja sam također počeo pisati kolumne u tvom stilu, evo ti moj URL pa bih te zamolio da mi kažeš na koji način da postanem bolji kolumnist itd. Naravno, Re: nisam dobio, no, to nisam niti očekivao. Napisao je jedan dio o meni i onoj mojoj kolumni kada sam pisao to kako se na gamere gleda drugim očima, kako ih ljudi ne vole, kako misle da stalno vise na kompjuteru... Pa citiram šta on kaže o meni i mojim "senilnim" kolumnama (tema njegove kolumne je multiplaying): "No, kad god je trebalo takav tekst začiniti nekim konkretnim i opipljivim dokazom da u Hrvatskoj takva scena uistinu postoji, da je, unatoč tome što je uskraćena za mnoge elementarne stvari, iznimno kvalitetna, između mene i mojih urednika bi došlo do efekta gluhog telefona. Problem multiplayera je bio zanimljiv samo zato što je bio pisan radikalno kritički, no ne i zato što se željelo postići nekakav konkretan efekt. Stvar otežava činjenicada je onaj tko je te članke čitao (a znam da su čitan jer sam podosta puta dobio feedback mailom od ljudi kojima su ti članci i bili namijenjeni) mislio kako ih piše nekakav anarhoidini, elokventni srednjoškolac." Da, on je to napisao, ako se nemožete uvijeriti kupite novi broj ACKERA! Ono što sam zaključio je to da moje kolumne nevaljaju, jer pišem samo radikalno kritički. Problem drugi je u tome što ja i jesam srednjoškolac (na neki način). Ali pak, koj' k***c znači ANARHOIDINI,ELOKVENTNI srednjoškolac??????? Mogao si barem upotrijebiti razumnije riječi od tih, a ne napraviti sebe velikim, ujedno mene malim, te REĆI neku rečenicu za koju je sigurno da će je razumijeti građani Hrvatske. No, ipak, sve u svemu, možda sam si sam i kriv, jer sam ga upitao da mi kaže kako da se poboljšam... Jelda? |
nedjelja, 17.04.2005.
NASLOV: 20 kuna kao 2000 kuna AUTOR: ALiEN
|
Prije nego što smo krenuli na 6-dnevni izlet u Dubrovnik sa sobom sam ponio 150 kuna. Rekoh sebi, biti će dovoljno, neću si kupovati nikakve gluposti. Nakon što smo stigli dolje, u Dalmaciju, do drugog dana spizdio sam sve pare, tako da mi je ostalo samo 20 kuna, no, njih ću pričuvati. Razrednici su nam dali dovoljno slobodnog vremena za koje-kakvi šoping. Mene je prijatelj upitao "idemo na sladoled?". Ja mu odvratim, ostalo mi je samo 20 kuna, moram ćuvati. Zatim me upitao, od čega ćeš sladoled? Ja mu reko da ću od čokolade, i naravno, kupio mi ga je. Nakon tog slobodnog vremena išli smo na piće, sada oped prijatelj, neki drugi, častio je cijelo društvo, tako i mene jer nisam imao para KOKA-KOLOM. Došlo je vrijeme kada smo se trebali ukrcati na trajekt od hvara do splita, tada sam pojeo 3 sladoleda, a nešto nevjerojatno je to da sam uvijek imao 20 kuna!!!!!!!!! Svaki put kad bi me netko upitao dali idemo spićkati pare, reko sam da imam samo 20 kuna i tako bio svaki put počašćen sladoledom iliti KOKA-KOLOM. To je zbilja nešto nevjerojatno... Recimo da sam imao 200 kuna nebi si mogao kupiti sladoleda koliko sam uspio sa 20 kuna... Poslje toga-svega, išli smo u disko, ulaznica 15 kuna... Ja sebi platio ulaznicu, ostali nisu imali..... HEH!!! |
ponedjeljak, 11.04.2005.
NASLOV: od yuga do bemveja AUTOR: Žandar (Šeky)
|
Furamo se tako mi autocestom- pravac severoistok SRBIJA!!!(antisrbi nosite se) Matorci napred, ja i buraz iza. Kako po običaju svakih 15 minuta stanemo na odmaralište jer se nekome po običaju kenja. Svi izađemo i buraz(neiskusan, ali ipak iskusniji vozač od mene) počne kenjati starom: «Daj mi jedan đir jebote!». Stari nakon nervnog sloma više nema živaca i tako ljepo oni odu u auto. Buraz odvozi đir bez beda, zapiči se i zakoči pola metra pred menom. I sad ja ko jedini klošar koji još nije sjeo u auto počnem pizditi od ljubomore!! Uđem u auto i kažem starom: «Ej, pliz ono daj mi samo da probam upaliti auto(I know shoot me!!!)» I sad stari počne dvosatno predavanje kao da čita uputstva za mnogo komplikovanu atomsku bombu.Začudo kaže mi da ga mogu i voziti. Ideš! I dođe lepo taj trenutak- moja prva vožnja!! Ljeva noga na kvačilo (ja ga tako zovem iako mi svi pizde –kuplung!!), ključ u...ono mjesto di već ide ključ!!! Lagani okret uljevo (ključ) i moj yugo počne da prede!!!(znam da je samo obična kršina, ali se kladim da ste do sad mislili da vozim normalni auto!! E ,pa HEHEHE) Ubacim u brzinu i dam gas popračen dernjavom od matorg(stari): «Pa gledaj cestu u p....materinu. Kočikočikoči» i slična sranja. Vožnja je završila bez večih psihičkih i fizičkih povreda. DEO DRUGI Sedimo ja i stari, lista on Auto Klub(malo reklame, ovo će povećat čitanost-GARANT) ispija on biru a ja svoj topli kaka... to jest Hm,... ispijam i ja biru! Sad, stari namjerava kupiti novi auto! «Čuj tata (malo ulizavanja) šta misliš napraviti s Yugom???». «Pa, ne znam nisam baš razmišljao o tome». «Ej čovječe daj ga meni ono plizzzzzzzzzz!». Stari je začudo pristao!! I sad sam dobio svoj prvi auto!!! Još tri godine do vozačkog, a do tad ću ga čuvati u garaži i glancati svako jutro, znam nije baš nešto ali je moj prvi korak k mom autu iz snova- BeeMWeju!!! Ok, ljudi ovo mi je prva kolumna i nemojte da budete prekritični/prekritične. Zapravo još je upitno hoće li proći kod urednika. I na kraju rečenica koja opisuje moj novi auto: «E puor si muove!» (ipak se kreće.) |
srijeda, 06.04.2005.
NASLOV: gejmeri AUTOR: ALiEN
Ideju za ovu temu dobio sam čitajući Gandalfovu kolumnu u Hackeru, koja je zaista istinita... Vrlo me vrijeđa kada mi netko kaže da ja samo «visim» na netu! Dan prije pričao sam s jednom curom... kažem ja njoj, idem danas van. Ona na to meni odvrati DI??? NA KOMPJUTERU??? Te se nasmijala kao kakva razdrkana krava, što mi je diglo tlak se sam se pokupio bez kakvog odgovora jer sam naravno, ostao bez riječi. No, ona nije jedina... Jedan tip me upitao za pomoć u Soldier of Fortune 2, ja mu rekao; ideš ovdje, tamo, pa tu i stisneš ovo! Zadere se on na mene «pa nisam ja kao ti da non stop visim na kompjuteru!!!» U tom trenutku došlo mi je da se rasplaćem... No, hajde dalje, za obične ljude mi, informatičari smo kao neka druga vrsta ljudi, gleda se na nas drugim oćima, kao da mi samo znamo pričati o PC-jima i ničemu drugom na ovom svijetu. Često puta povezuju nas da nemamo uopće prijatelja jer previše vremena gubimo na kompjuteru. To nije istina, vjerovatno ih imamo više nego bilo koji drugi debil koji nas ogovara (ima ih puno, iza leđa su ti, samo se okreni pa ćeš vidjeti!). Stvarno smo u vrlo čudnom položaju; iz svakakvog kuta nas gledaju samo ne onog najboljeg... jeli je to ljubomora ili što??? Nevidim uopće razloga zašto bi meni netko pričao kako ja visim na PC-ju neprestano, da to mora prestati itd. NE, ja imam pravo činiti što god hoću i neću. Ako je PC moj odabir, onda je i to je to! Meni je jedan prijatelj rekao (sada bi ga slobodno mogao nazvati neprijateljem) šta ti imaš meni pričat? Nemožeš živjeti bez Interneta!!! Ti žviš na Internetu!!! Ti nemaš pojma o životu!!! Ahhh, dobro da ti znaš!, kažem ja njemu... Stvarno ne vidim razloga omaložavanju nas... Kako bi rekao Žmirić... doći će i naših pet minuta. |
utorak, 05.04.2005.
NASLOV: keeeksi AUTOR: ALiEN
|
Zazvonilo zvono školsko... "Šta imamo???!!!" - zadere se prijatelj pokraj mog uha. Kažem ja njemu zemljopis. I tako smo ušli u učionicu, sjeli, počeli raditi lekciju... Lekcija je bila vezana za gorsku hrvatsku o kojekakvoj prehrambenoj industriji. Učitelj, mlad, pametan zapita pametnog učenika (ma daj!):"Davide, što ti misliš o toj genetskoj modificiranoj hrani???" David njemu odvrati, ja imam iza kuće vrt tako da me baš nije briga. Učitelj dalje nastavi svojom ogromnom inteligencijom: "Stvarno je čudno da od od jednog emulgatora E330 koji se nalazi u keksima čovjek može umrijeti, čudna je ta modificirana hrana..." Ja, nebi bio ja, da nisam odvratio: "Učitelju, ja nisam poznavao ni jednog čovjeka koji je umro hraneći svoj organizam keksima (mmmljac...)." On se ko' jabuka zacrveni i kaže meni: "Znaš Alen, čovjek može umrijet da niti nezna od čega mu se to desilo..." Ja u sebi razmišljam, kao prvo, na koji god način čovjek umro on neće znati od čega je umro jer je naravno već mrtav, a drugo, čovjek može umrijeti bacajući se padobranom, over-doziranjem, šetnjom ali KEKSIMA??? Ma hajde, mislim da ipak proizvođačima nije na pameti da truju svoje drage potrošače, jelte' |
